Fluid overload has been associated with morbidity and mortality in various clinical scenarios including heart failure and critical illness. It exerts pathologic sequelae in almost all the organ systems. Proper management of patients with fluid overload requires knowledge of the underlying pathophysiology, objective evaluation of volume status, selection of appropriate therapeutic options, and maintenance and modulation of tissue perfusion. There are several methods to appraise volume status but none without limitations. In this review, we discuss the diagnostic utility, prognostic significance, and shortcomings of various bedside tools in the detection of fluid overload and evaluation of hemodynamic status. These include clinical examination, biomarkers, blood volume assessment, bioimpedance analysis, point-of-care ultrasound, and remote pulmonary pressure monitoring. In our opinion, clinicians must adopt a multiparametric approach offsetting the limitations of individual methods to formulate a management plan tailored to patients’ needs.

Od objavljivanja prošlogodišnjeg izvješća u časopisu European Heart Journal ostvaren je znatan napredak u svim granama intervencijske kardiologije. Do tog je napretka došlo usprkos kontinuiranomu globalnom opterećenju zdravstvenih djelatnika i zdravstvenih sustava pandemijom bolesti COVID-19. Ovogodišnje izvješće pruža uvid u novosti o perkutanim koronarnim intervencijama, o intervencijama pri strukturnim bolestima srca i o popratnoj farmakoterapiji.

Kronična bubrežna bolest (KBB) obilježena je postupnim i progresivnim gubitkom svih bubrežnih funkcija. Petina muškaraca i četvrtina žena u dobi nakon 65 godina boluje od KBBa. Uzimajući u obzir rastuću incidenciju dijabetesa i arterijske hipertenzije koji su glavni uzroci kroničnog gubitka bubrežne funkcije, može se zaključiti da KBB postaje globalni javnozdravsteni problem. Vodeći uzrok smrti u oboljelih od KBB-a jesu kardiovaskularne bolesti (KVB), i to ponajviše bolesti vezane uz srce poput ishemijske bolesti srca i srčanog zatajivanja. Visokoosjetljivi troponini (hs-cTnT, hs-cTnI) zlatni su standard u dijagnostici kardijalne patologije. Najčešće se rabe u detekciji akutnoga koronarnog sindroma, ali se povišene vrijednosti mogu zabilježiti u nizu drugih stanja. Poznato je da se povišene serumske vrijednosti troponina mogu zabilježiti u više od dvije trećine bolesnika s KBBom na dijalizi, čak i u odsutnosti KVB-a. Svrha je ovoga prikaza bila ustanoviti potencijalne uzroke porasta troponina u kroničnih bubrežnih bolesnika te zaključiti postoji li veza između njihova porasta i mortalitetnih i morbiditetnih pokazatelja. Pretraživanjem literature ustanovljeno je da su bolesnici u terminalnim stadijima bubrežnog zatajenja u znatno povišenom riziku za razvoj KVB-a i smrtnoga ishoda. Istraživanja su također upozorila na snažnu povezanost između koncentracije visokoosjetljivih troponina i kardiovaskularnog, odnosno ukupnog mortaliteta u oboljelih. S druge strane, malo se zna o načinu metaboliziranja i ekskrecije troponina. Teorija prema kojoj se troponini izlučuju bubrezima postaje sve prihvaćenija unutar znanstvenih krugova. Pojedina su istraživanja, od kojih i neka hrvatska, dokazala prisutnost troponina u urinu, no potrebna su i daljnja istraživanja kako bi se ustanovilo je li moguće iskoristiti troponine u urinu kao potencijalne nove biomarkere u pravodobnom prepoznavanju KBB-a i KVB-a.

Rizični čimbenici za razvoj neželjenih događaja vezanih uz lijekove jesu polifarmacija, komorbiditetne bolesti, starija životna dob i ženski spol. Bubrezi su nezaobilazan organ u odstranjenju ksenobiotika, kao i produkata staničnog metabolizma. Bubrezima se izlučuju brojni lijekovi. U slučaju bubrežnog oštećenja nastaju problemi u vezi s izlučivanjem lijekova, čime se povećava koncentracija aktivnih tvari u krvi s mogućnošću neželjenih učinaka lijekova u bolesnika s kroničnom bolesti bubrega. Najčešći uzrok neželjenih učinaka lijekova, prema Rawlins-Thompsonovoj klasifikaciji, jest tip A ili tip ovisan o dozi. Riječ je o neprilagođenoj dozi lijeka, što je moguće prevenirati jer su farmakokinetika i farmakodinamika poznate. Neželjeni učinci lijekova mogu uzrokovati znatne troškove za zdravstveni sustav i rastući su problem s obzirom na sve stariju populaciju s komorbiditetnim bolestima.

Izvješće Međuvladina povjerenstva za klimatske promjene (IPPC, prema engl. Intergovernmental Panel on Climate Change) iz 2022. opisuje mračnu sliku života na Zemlji u budućnosti, obilježenu raspadima ekosustava, izumiranjem vrsta te klimatskim opasnostima kao što su toplinski valovi i poplave1 . Ti su učinci klimatskih promjena povezani i s tjelesnim i mentalnim teškoćama u ljudi s izravnim i neizravnim posljedičnim povećanjem pobola i smrtnosti. Kako bi se izbjegle takve katastrofalne zdravstvene posljedice u svim regijama svijeta, široko je prihvaćeno – kao što je skupina od 231 zdravstvenog časopisa zajednički izjavila 2021.

Kvadrikuspidna aortalna valvula iznimno je rijetka pojavnost. Riječ je o kongenitalnoj anomaliji koja se relativno kasno prepozna, otprilike u petom ili šestom desetljeću života. Premda se radi o anatomski drukčije strukturiranoj valvuli, ona ne znači nužno bolest. Međutim, može biti preduvjet razvoja ozbiljne valvularne greške. S obzirom na dugo očuvan funkcionalni status, upitna je točna incidencija. O tome govori i podatak da se najčešće prepozna pri kardiokirurškim zahvatima. Najčešće opisana greška kvadrikuspidne aortalne valvule jest aortalna regurgitacija, a najčešća konkomitantna anomalija jest aneurizma ascendentne aorte. Prikazujemo slučaj 68-godišnjeg bolesnika s paroksizmalnom fibrilacijom atrija kojemu smo, kao slučajan nalaz, ehokardiografijom dokazali kvadrikuspidnu aortalnu valvulu.